• Slovenski trgovci oružjem dobrano su iskoristili nevolju Hrvata i Bošnjaka.
    Nužno potrebno oružje i streljivo za obranu njihovih domova prodavali su im po lihvarskim cijenama.


  • “Sada dostupni dokumenti pokazuju da naoružavanje Armije BiH pod embargom UN-a
    nije bilo rezultat vještog djelovanja grupe odvažnih patriota i organizatora otpora,
    nego koordinirana i dogovorena politika dijela susjednih zemalja i međunarodne zajednice.”
    Esad Hećimović, Oslobođenje


  • “Hrvatski izvori tvrde da nije bila riječ ni o kakvim značajnijim količinama.
    Međutim, slovenski izvori ukazuju na to da je slovensko-hrvatska trgovina oružjem počela mjesecima prije izbijanja rata, da je tekla uglavnom u jednom smjeru, kao i da su hrvatski kupci oružje,
    streljivo i vojnu opremu najčešće plaćali višestruko skuplje od cijena uobičajenih na crnom tržištu.”
    Saša Leković, E-novine



KUPUJEM ›››

Trilogija će uskoro izaći i na hrvatskom jeziku.

PREPRODAJA
Preprodaja oružja s velikim zaradama započela je uplovljavanjem prvih brodova u jedinu slovensku luku Kopar. Više od dvadeset brodova s oružjem doplovilo je 1991. i 1992. godine iz bugarskih, poljskih, ukrajinskih, rumunjskih i drugih pristaništa. Smrtonosni teret bio je namijenjen naročito na hrvatska bojišta. Međunarodne dimenzije gigantskih nezakonitih poslova, kojih tragovi vode i u Kremelj, opisuje druga knjiga trilogije.

Velik dio prodaje oružja Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini odvijao se preko poduzeća Scorpion International Services sa sjedištem u Beču. Na računu otvorenom u mađarskoj banci posredničko je poduzeće primilo više od 80 milijuna dolara uplata, koje su dolaskom brodova u Kopar posredovane dalje na račune prodavača oružja. Naročito se to odnosi na poduzeće Cenrex u vlasti poljske vojno obavještajne službe WSI i ukrajinsko poduzeće Global Technologies International, koje je bilo povezano s takozvanom mafijom iz Odese.

Najvažniju prvu prekomorsku pošiljku oružja, koja je u Sloveniju tajno stigla tjedan dana prije izbijanja oružanih sukoba, poslalo je, uz pomoć bugarskih i austrijskih vlasti te uz tihu potporu američke vlade, bugarsko državno poduzeće Kintex.

Dobit je odlazila i u Moskvu. Rusija je u vrijeme embarga Sloveniji prodala suvremeno protuzračno i protuoklopno oružje u vrijednosti od nekoliko desetina milijuna dolara.

Slovensko Ministarstvo obrane je zbog stjecanja deviza nužno potrebnih za kupovine oružja surađivalo s talijanskom i albanskom mafijom, a velik kredit za kupovinu oružja Sloveniji je dala Njemačka. Hrvatskoj je novac za nabavku velikih količina oružja posudila jedna od većih britanskih banaka.

U Hrvatsku je u tranzitu preko Kopra tajno putovalo 3500 tona rumunjskog oružja. U slovenskoj luci dvaput je iskrcao oružje brod Island. Njegova dva uplovljavanja predstavljala su uvod u veliki posao hrvatske države s mafijom iz Odese, koji je obuhvaćao čak 12 000 tona zabranjene robe.

Glavni trgovac bio je grčki poduzetnik Konstantin Dafermos, a njegovi posrednici bili su australski državljanin slovenskog porijekla Nikolaj Oman, umjetnički vođa ljubljanskog baleta rodom iz Splita Nikša Župa i najviše puta odlikovani hrvatski general Vladimir Zagorec.

Nakon opsežne trgovine oružjem, kojom su vojne tajne službe preko organiziranih kriminalnih udruženja ostvarivale vanjsku politiku svojih država, ostali su mnogi neriješeni sporovi i neplaćeni dugovi. 1994. godine slovenskog je ministra obrane Janeza Janšu htio posjetiti vođa ruske ekstremne desničarske stranke Vladimir Žirinovski. Za dobavu velike količine neupotrebljivih ruskih zaštitnih maski tražio je od ministra devet milijuna dolara.