• Slovenski trgovci oružjem dobrano su iskoristili nevolju Hrvata i Bošnjaka.
    Nužno potrebno oružje i streljivo za obranu njihovih domova prodavali su im po lihvarskim cijenama.


  • “Sada dostupni dokumenti pokazuju da naoružavanje Armije BiH pod embargom UN-a
    nije bilo rezultat vještog djelovanja grupe odvažnih patriota i organizatora otpora,
    nego koordinirana i dogovorena politika dijela susjednih zemalja i međunarodne zajednice.”
    Esad Hećimović, Oslobođenje


  • “Hrvatski izvori tvrde da nije bila riječ ni o kakvim značajnijim količinama.
    Međutim, slovenski izvori ukazuju na to da je slovensko-hrvatska trgovina oružjem počela mjesecima prije izbijanja rata, da je tekla uglavnom u jednom smjeru, kao i da su hrvatski kupci oružje,
    streljivo i vojnu opremu najčešće plaćali višestruko skuplje od cijena uobičajenih na crnom tržištu.”
    Saša Leković, E-novine



KUPUJEM ›››

Trilogija će uskoro izaći i na hrvatskom jeziku.

PRODAJA
Prva knjiga iz trilogije U ime države detaljno razotkriva gigantske razmjere trgovine oružjem, koja se 1991. godine odvijala između Slovenije i Hrvatske. U skladištima bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) na slovenskom je teritoriju ostalo više tisuća tona oružja i streljiva vrijednog najmanje pola milijarde dolara. Već sljedećeg dana nakon zauzimanja prvog većeg skladišta, prema susjednoj državi krenuli su dugački konvoji kamiona s oružjem, s kojim su hrvatski branitelji lakše uspjeli uspostaviti vojnu obranu od napada JNA i krajiških Srba.

Iz suprotnog pravca dovažali su se snopovi novčanica konvertibilnih valuta, najčešće u osobnom vozilu časnika hrvatske vojske Josipa Vukine. Kao jedan od najpouzdanijih suradnika generala Vlade Zagorca i Ivana Čermaka, on je u hrvatskom Ministarstvu obrane bio zadužen za kupovine u Sloveniji, a novac za to mu je osiguralo hrvatsko Ministarstvo financija pod vodstvom Joze Martinovića.

Nakon izbijanja sukoba u Bosni i Hercegovini 1992. godine, na vrata slovenskih trgovaca oružjem zakucali su i Bošnjaci. S gotovinom je najčešće dolazio predstavnik bosanskih vlasti Hasan Čengić, kojemu su novac za kupnju dale bogate islamske države. Znatni vojni profiti od tajne prodaje oružja najčešće su se slijevali u prostorije vojne tajne službe Ministarstva obrane, koje je vodio Janez Janša.

U vrijeme međunarodnog embarga OUN-a, iz Slovenije je u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prodano više tisuća tona oružja i streljiva. Zarada u visini od više desetina milijuna dolara izgubila se na računima austrijskih, švicarskih, mađarskih, njemačkih i britanskih banaka.

Kad su ujesen 1991. krajiški Srbi s pomoću JLA redovito granatirali glavnu cestu između sjevera i juga susjedne države, Slovenija je hrvatskoj vojsci i policiji dozvolila strateške pomake naoružanih vojnika preko svog teritorija. Pripadnici slovenskih specijalnih vojnih jedinica i tajnih službi na skrivenim su poligonima uvježbavali i naoružavali pripadnike hrvatskih ekstremnih desničarskih paravojnih formacija i više stotina bošnjaških boraca.

Knjiga Prodaja objelodanjuje, između ostalog, službene procjene imovine bivše JNA, koje su izradilli strani stručnjaci. Ukupna vrijednost te imovine iznosila je više od 70 milijardi američkih dolara. Samo zalihe streljiva ocijenjene su na više od 12 milijardi dolara.

Slovenski trgovci oružjem dobrano su iskoristili nevolju Hrvata i Bošnjaka. Nužno potrebno oružje i streljivo za obranu njihovih domova prodavali su im po lihvarskim cijenama. One su ponekad bile i pet puta više od uobičajenih. Dogodilo se i da su prodavači uzeli novac, dogovoreno oružje nisu dobavili, a na kraju čak nisu htjeli vratiti novac.

Prodaju je odredilo Predsjedništvo Republike Slovenije kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga, a najviše su oružja prodali Ministarstva obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova, pri čemu nije bilo prave kontrole nad njima. Sve to su radili – u ime države.